Kulturni centar Gradiška i Gradsko pozorište Gradiška poklanjaju predstavu ” Ja sam pas i zovem se Salvatore” našoj publici u Novoj Topoli koja će biti izvedena u utorak 02.11. 2021. godine u 19 i 30 časova u Domu kulture “Srbija”u Novoj Topoli. Ovo je nastavak saradnje ove dvije ustanove kulture sa ciljem promocije pozorišne umjetnosti u našim seoskim sredinama.

“Predstava Ja sam pas i zovem se Salvatore je dirljiva i emotivna priča o jednom običnom psu mješancu, njegovom pogledu na život, o psu koji se nađe u paklu nesretnog rata devedesetih, i njegovom pokušaju da shvati zašto ljudi rade loše stvari jedni drugima. Ova predstava govori o odnosu pasa i ljudi, toj ljubavi i povezanosti, želji da budemo jedni kraj drugih, vezi i prijateljstvu za čitav život. Jelena u ulozi Salvatorea je doprla do srca publike i probudila duboke emocije svih nas koji imamo, ili smo imali nekog psa za kojeg smo se vezali u životu. Kroz ovu priču o psu, mnogo više saznajemo o sebi samima, o nama ljudima i našim tamnim stranama.”

Predstava je monodrama i autorski projekat glumice Jelene Kesić, a po tekstu našeg savremenog pisca Veselina Gatala.

Gradsko pozorište Gradiška je sinoć imalo tu čast da našoj publici ponudi odlično gostovanie renomiranog HNK Varaždin, sa predstavom “Enigmatske varijacije” u kojoj igraju Stojan Matavulj i Karlo Mrkša, a koja je odnedavno na repertoaru varaždinskog pozorišta. Ova duo drama je pokazala svu raskošnost talenta i glumačku virtuoznost ova dva glumca.

Stojan Matavulj našoj publici poznat o ranije u ovoj predstavi pokazao zašto pripada samom vrhu hrvatskog glumišta, a mladi Karlo Mrkša je u ovom svojevrsnom “glumačkom ringu” predstavio novu i uspješnu generaciju mladih hrvatskih glumaca.

Naša publika uživala je u ovoj pozorišnoj igri što je pokazao dugotrajni aplauz na kraju, i nekoliko “biseva” kojim je publika vraćala glumce na poklon.

Predstava „Ja sam pas i zovem se Salvatore“ našeg pozorišta, a po tekstu našeg savremenog pisca Veselina Gatala ponovo pred gradiškom publikom.

Ovo je autorski projekat naše kolegice iz Zrenjanina Jelene Kesić, koja je našoj publici poznata iz predstava „Veseli kvartet“ i „Kuda idu stare godine“. Ovaj put u ulozi psa Salvatorea u odličnoj monodrami koju je naša publika imala priliku vidjeti premijerno 10.06 ove godine.

“Predstava Ja sam pas i zovem se Salvatore je dirljiva i emotivna priča o jednom običnom psu mješancu, njegovom pogledu na život, o psu koji se nađe u paklu nesretnog rata devedesetih, i njegovom pokušaju da shvati zašto ljudi rade loše stvari jedni drugima. Ova predstava govori o odnosu pasa i ljudi, toj ljubavi i povezanosti, želji da budemo jedni kraj drugih, vezi i prijateljstvu za čitav život. Jelena u ulozi Salvatorea je doprla do srca publike i probudila duboke emocije svih nas koji imamo, ili smo imali nekog psa za kojeg smo se vezali u životu. Kroz ovu priču o psu, mnogo više saznajemo o sebi samima, o nama ljudima i našim tamnim stranama.”

Predstava će biti izvedena u subotu 30. 10. 2021. godine u 20h u maloj sali Kulturnog centra .

Cijena ulaznice 5KM

Gradsko pozorište Gradiška vas poziva da pogledate predstavu naših kolega iz HNK Varaždin „Enigmatske varijacije“, po tekstu Erica-Emmanuela Schmitta, u kojoj igraju, našoj publici poznati glumac Stojan Matavulj i popularni mladi hrvatski glumac Karlo Mrkša. Redateljica, scenografkinja, izbor kostima, izbor muzike: Helena Petković.

„Izoliranom od svijeta na ostrvu u Norveškoj, piscu, nobelovcu, u posjetu dolazi novinar koji nastoji doznati istinu o autorovom posljednjem hit – romanu, ali i ličnim, intimnim pojedinostima. Daleko od gostoljubivog domaćina, pisac grubo odbija da govori o banalnostima kao što su ljubav, istina, osjećaji. Za njega „laž je suptilna, umjetnička, objavljuje ono što bi trebalo biti; istina je ograničena na ono što jest.“

Sučeljavanje dvojice muškaraca, sučeljavanje je dvaju principa između fikcije i stvarnosti, života u osami i pisanju i obične svakodnevice, ljubavi i žudnje… Jedan od njih tvrdi: „Kad se ne voli život, pribjegava se uzvišenosti.“, drugi: „Kad se ne voli uzvišenost, zaglibi se u životu.“

Gotovo u žanru trilera, drama puna brzih i neočekivanih obrata na kraju, uz autorove česte autobiografske motivske preokupacije, bolest, smrt i ljubav, otkriva čvrstu vezu između njih dvojice. Obojici mogu pripadati replike: „Koga volimo kad volimo? Nikada to nećemo doznati.“

Predstava će biti izvedena u četvrtak 28.10. u 20h u maloj Sali Kulturnog centra.

Cijena ulaznice: 7KM.

Gradsko pozorište Gradiška imalo je to zadovoljstvo da sinoć ugosti Pozorište Prijedor sa odličnom predstavom “Jugoslavija moja otadžbina” po tekstu Gorana Vojnovića,a u režiji Marka Misirače koja je nedavno proglašena za najbolju predstavu u BiH u ovoj godini.

Predstava govori o Jugoslaviji, o nama, o porodici o našoj sreći i nesreći, o našoj zajedničkoj tragediji .Naša publika je uživala u sinoćnjoj izvedbi naših kolega iz Prijedora,Banja Luke i Kopra koji su svojom igrom i odličnom režijom kao i domišljatim vizuelnim efektima i scenografskim elementima ispričali priču u kojoj se svako rođen u Jugoslaviji mogao pronaći.

Gradsko pozorište Gradiška poziva vas na predstavu “Jugoslavija moja otadžbina”  Pozorišta Prijedor, koja je na ovogodišnjim pozorišnim susretima u Jajcu proglašena najboljom predstavom u BiH.

Predstava, na kojoj su radili glumci tri pozorišta: iz Banjaluke, Prijedora i Kopra, prati priču o sinu iz mješovitog braka, koji je kao dijete bio svjedok raspada Jugoslavije, a kao mladić traga za ocem osumnjičenim za ratne zločine.

Glavne uloge oca i sina tumače glumac Narodnog pozorišta Republike Srpske Boris Šavija i mladi glumac iz Kopra Blaž Popovski.

U predstavi igraju glumci Narodnog pozorišta Republike Srpske Boris Šavija, Aleksandar Stojković, Miljka Brđanin i Željko Erkić, glumci Pozorišta Prijedor Sabina Halilović, Dean Batoz i Mirela Predojević, kao i glumci Gledališča Koper Blaž Popovski, Igor Štamulak, Mojca Partljič i Tjaša Hrovat.

Scenografiju je uradila Dragana Purković Macan, kostim Jelena Vidović, a muziku i video dizajn Petar Bilbija. Za scenski pokret bila je zadužena Marija Milenković. Režija Marko Misirača.

Predstava će biti izvedena u ponedeljak  18. 102021. godine u maloj Sali Kulturnog centra sa početkom u 20 h.

Cijena ulaznice je 7 KM.

Sinoć je u Domu kulture u Gornjim Podgradcima izvedena predstava našeg pozorišta “Otvarač za konzerve” koja je naišla na odličan prijem kod domaće publike.Gradsko pozorište Gradiška će u ovoj sezoni svoj repertoar proširiti i na naše seoske sredine kako bi obogatili kulturni program u tim mjestima.

Pozivamo vas da u četvrtak 23. 09. 2021. godine u 20 h u maloj sali Kulturnog centra dođete na predstavu “Otvarač za konzerve” Gradskog pozorišta Gradiška.

U ovoj komediji koju je režirao Stojan Matavulj glume Admir Mešić i Draško Vidović. Sa  radnjom predstave mnogi će se moći identifikovati jer na neki način  govori o trenutnoj situacija, o dvojici ljudi u jednoj vrsti karantina i izolacije.

„Situacija gdje su dva čovjeka usljed svjetske kataklizme nedefinisane, tačnije eksplodirala je fabrika žvaka i one su zaljepile cijeli svijet, ostala su dvojica koja se bore kako da prežive u tom podrumu“

Cijena ulaznice je 7 KM.

Pozivamo vas da u četvrtak 16. 09. u 20h u maloj sali Kulturnog centra dođete  na predstavu “Bog” koja je monodrama, i autorsko djelo glumca Rajka Vukovića.

Monodrama „BOG“ je urađena po tekstovima Matije Bećkovića. Tekst je sastavljen od poema „Lako je drugijema“,“Ne znaš ti njig“,“Ne daj se junački sine“,i ključna poema ove monodrame,u kojoj je veći deo teksta korišten,jeste poema „Bogojavljenje“.

U monodrami pored prvog lika koji je neka vrsta lamentatora i naratora, čoveku kome je sve dozlogrdilo i koji govori da je njemu najteže a da je drugima lako zato što su bez imena, obraza, bez pameti,što samim tim aludira na nevjernike.I tako on iz nekog svog besa, očaja, i nemoći koji je samo njemu poznat priziva Boga, i zamišlja kako bi to izgledalo kad bi se On zaista pojavio.

On zna šta bi bilo ko da očima gleda “Prvi bi ga ko i svakoga i zadovijek zaustavio Nenada Šakov zdravicom“. Nakon Nenada Šakova u monodrami se pojavljuje još sedam likova sa različitim karakterima, kojim glumac suptilno i znalački prikazuje publici i dočarava ljude iz naroda koji imaju crtu tragikomičnosti što bi se moglo reći da ova monodrama spada u žanr tragikomedije. Likovi u monodrami su podeljeni na četnike i partizane, i većina likova je u konfrontaciji sa Bogom, dok se neki kaju i shvataju smisao živoga i istinitog Boga. Jedan od takvih govori „Sad je jasno da ima Boga, a da bi čoek u Boga vjerovo zati mu je Bog najpotrebni“ što je na neki način i poruka autora ove monodrame. Mjesto i vrijeme radnje je neodređeno, tako da autor to prepušta publici i njihovoj mašti.

Muzički segmenti takođe dosta doprinose atmosferi ove predstave. Muzika je korištena od sledećih autora Sanja Ilić Balkanika, Pavle Aksentijević, i Vojislav Voki Kostić.